-„Uslovi života su u moje vrijeme takvi da je bilo bespredmetno da fantaziram o bronzi. Za to nisam imala novca. Materijal sam osmislila sama, miješala sam gvožđe u prahu sa cementom ili gipsom. Stvarala sam materijal čvrst i težak za oblikovanje. Nakon godinu dana eksperimentisanja napravila sam smjesu koju sam koristila i čiji sastav više nisam mijenjala”...Tako je svojevremeno zapisala istaknuta srpska vajarka, akademik Olga Jevrić, Beograđanka rođena 1922, a preminula 92 godine kasnije. Ona je uporedo studirala vajarstvo i muziku. Na Muzičkoj akademiji u Beogradu diplomirala je 1946. u klasi profesora Ćirila Ličara, dok je na Akademiji likovnih umetnosti diplomirala dvije godine kasnije u klasi profesora Sretena Stojanovića. Užičani su imali rijetku priliku da, u okviru obilježavanja Dana grada, u svojoj Gradskoj galeriji vide vajarske radove iz izuzetne zbirke - legata koji je Olga Jevrić poklonila Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU). Time je nastavljena višegodišnja saradnja između Galerije SANU i Gradske galerije u Užicu, saradnja koju je inicirao akademik, Užičanin Ljubomir Simović.
Olga Jevrić je osvojila nekoliko desetina najvažnijih nagrada u oblasti umjetnosti, ali i vrijednu i visoko rangiranu Vukovu nagradu, „Sedmojulsku nagradu” SR Srbije i brojne druge. Novčane nagrade je uvijek darivala u dobrotvorne svrhe. Da se radi o izutetnoj osobi, govore podaci koje je iznijela Žaklina Marković, kustos Legata Olge Jevrić u SANU - Olgin otac Srbislav bio je direktor Bankarsko-trgovačke firme, a djed po majci dr Jovan Radivojević Vačić, koji je živio u Zemunu, bio je vlasnik, izdavač i urednik demokratskih političko-prosvjetnih listova „Sadašnjost” i „Narodni glasnik”.
Olga Jevrić je autor nekoliko javnih spomenika - Nikole Grujića, Dušana Popovića i Borisa Kidriča u Beogradu, Milinka Kušića u Ivanjici, spomenika Otpora u Erdeviku, Marka Kulića u Pančevu, Dušana Popovića i Miodraga Milovanovića Luna u Užicu, i spomenika „Rađanje ruže” u Bukovičkom parku u Aranđelovcu.
„Moja skulptura je mogla da nastane samo ovdje. Da sam živjela u nekoj drugoj sredini, pitanje je da li bih napravila to što sam napravila. Moja generacija je stasavala na ovom tlu, u ratu, neizvjesnosti, pomoru nevinih, društvenim prevratima, poremećaju svih etičkih normi. Kao dio te generacije nosila sam opterećenje tog vremena i potrebu da se kroz svoje djelo na neki način odužim nestalima, stradalima, ugnjetenima putem svojih predloga za spomenike koji su inicirali moj dalji hod na stvaralačkom putu”, zapisala je Olga Jevrić.
S. TIJANIĆ